17

petak

travanj

2015

Vratimo prava Šatorašima!

Čitam ovo na fejsbuk stanici udruge slobodnih aktivista:

"I policija se aktivno uključila u prosvjed šatoraša!
Aktivistica Ana krenula je na posao - biciklom prema gradu, Savskom ulicom. Kod broja 66 jedan od šatoraša viknuo joj je "Kurvo komunistička (zbog crvene boje kose)" na što je ona odgovorila "Jebo vas HDZ". Iznenada se oko nje stvorilo nekoliko policajaca i okružilo je, kao i desetak šatoraša koji su je počeli vrijeđati: "Nakazo što ti je to u nosu (piercing)", "Hapsite plaćenike", "Srbija ti je na drugu stranu", ......... Vrijeđanju šatoraša pridružila se i policija "Kaj si si malo spila" aludirajući na crvenu boju u licu uzrokovanu opravdanim bijesom. Iako je ona šutjela cijelo vrijeme dok su oni vrijeđali policajci su odlučili privesti nju, a ne njih. Bicikl je morala ostaviti na mjestu događaja. Čitavim putem do 8. pp objašnjavali su da joj je, za njeno dobro, najbolje izbjegavati dio Savske ulice gdje su šatoraši. Djelatnici u policijskoj postaji namjeravali su je proslijediti na Prekršajni sud, ali su na kraju, nakon obavljenog alkotesta, ipak uvažili njenu molbu da je odmah puste pošto je žurila na posao. Zagreb, 16.04."

Sramota! Nitko ne govori o pravima Šatoraša, a prava Šatoraša su stup našeg društva.
Prvo se zalažem za pravo Šatoraša na odsustvo stresa i time prekomjerna rada. Trebalo bi legalizirati ono što zovemo korupcijom. Predlažem uvesti koruptivni dodatak na sve poslove od opće i društvene koristi za grad (Zagreb) i taj dodatak iskoristiti za obnovu i izgradnju Šatora. Kako kaže moja baba, korupcija je jedini način zarade ako se ne želiš satrat od posla u kapitalizmu, pa Šatoraši osim koruptivnog dodatka nemaju preveć izbora za rad u skladu sa njihovim stavovima i načelima, a fala bogu i smanjenim sposobnostima i većim potrebama. Zato bi svakako trebalo uvesti povećanje cijene parkiranih mjesta, kako bi bilo dovoljno koruptivnog dodatka za sve koji naviru u Šator. Kako osoba koja vozi biciklu ne plaća parking, predlažem pravo Šatoraša na otimanje bicikle ili ako se biciklista otima, dozvoljeno je i privremeno onemogućavanje blažom silom vozača bicikle.

Zalažem se i za slijedeća prava:
-Šatorašima pravo prve bračne noći! Mogu izabrat s kin će konzumirat pravo od oba partnera šta su ušli u brak, ali samo u Šatoru! Van Šatora, Šatoraš ima pravo cipelarit pedera, ali jedino ako dokaže da je peder.
-Šatorašima pravo na legalan pobačaj, ali nikako vanka Šatora!
-Šatorašima pravo na sva prava manjina, čak i ako se nađe koji visoki Šatoraš, iako sumnjam!
-Šatorašima pravo da slomiju noge u kolinima svakome ko kaže antihrvatsku foru: U laži su kratke noge!
-Šatorašima pravo na organski uzgojenu hranu iz kontrolirana uzgoja sa područja Hrvatske, ali se računa teritorij prije Hasburgovaca.
-Omogućit nepismenima potpisivanje peticije za prava Šatoraša

Oznake: šatoraši

11

subota

listopad

2014

Mala zemlja za veliko smeće!!!

Danas u 11 sati je održan prosvjed u Splitu protiv spaljivanja otrovnog uvoznog smeća u Cemexu u Kaštel Sućurcu!

Nakon dvije godine šutnje, mediji su prvi put progovorili tom o otpadu! Ali tako da prikrivaju istinu kao i uvijek!

Prvi put kad je bio prosvjed protiv Cemexa na Rivi prije dvije godine, skupilo se dosta svijeta. Nitko o tome u medijima nije pisao, nije im bilo zanimljivo.
(jedna jedina je bila Olja Savičević Ivančević u svojoj kulturnoj rubrici na t-portalu)
Sad su nešto malo rekli, ali namjerno zbunjuju one koji ne znaju o čemu se radi, a to su svi koji ne žive blizu tvornice, pardon spalionice u Kaštel Surćurcu.

Pričaju nam priče o zbrinjavanju otpada, kao nema se gdje zbrinit otpad, tipa ono Karepovac, Lećevica i slične naše teškoće... Nitko ne govori najbitnije:
OVDJE SE SPALJUJE UVOZNI OTPAD, ZA KOJI NETKO DOBIVA DOBRU LOVU!!!
OVDJE SE NE ZBRINJAVA NAŠ OTPAD!!!
Netko je u Hrvatskoj odmah čim je SDP došao na vlast, otvorio širom vrata inozemnom otpadu. Mislim da je i HDZ isto u igri s otpadom. To je ista stranka, koja zarađuje od stranog otpada. Da novinari poput Nataše Škaričić još rade, netko bi i pisao o ovome. Ipak, naši mediji se svode na prijetnje fašizmom i komunizmom pa eto, nema ko.

 photo d83f7a7d-3a78-4f27-9d9b-39fb871c2165_zps8da15f06.jpg

Pravo pitanje bi bilo
***Tko je i zašto dozvolio da Hrvatska uvozi smeće?***

A kad mediji napokon progovore o smeću, pričaju o Karepovcu i Lećevici, umjesto o Meksiku i Njemačkoj. To ukazuje na to da ovdje dobivaju na vremenu. Jer dok se naši ustaše i partizani probude i pobune, već će se svo smeće spalit i do tad ćemo se valjda svi i potrovat. Pa ni onda neće imat tko u borbu protiv smeća..
Mene živo zaboli za fašiste i komuniste, ali volim svoju djecu koja ovdje trebaju doživjet starost. Moja pluća i pluća moje djece za to ne dobivaju lovu.

A zašto bi se netko iz Podravine, Slavonije ili Zagreba zamarao dalmatinskim smećem?
Da li je ostatak Hrvatske siguran, hoće li inozemni smećari stati na jednoj spalionici?
A možda se neki tamo čovjek iz recimo Austrije kod problematike zbrinjavanja smeća dosjeti da se u Hrvatskoj davaju gotovo besplatno usluge paljenja smeća? Malo mita i korupcije, neš ti cijene!
Možda se dosjete još neke polupropale hrvatske tvornice koja bi bila idealna spalionica?
Bar ti u Hrvatskoj toga ne fali - mi smo država puna tvornica koje ne rade. Idelani smo za paljenje otrova!

Tako su prije dvije godine prijetili da će dobiti otkaz svi zaposleni u Cemexu ako ne budu spaljivali smeće, koje je kao jeftino gorivo a nije otrovno, a onda su obećavali da će zaposliti još ljudi... Tada se bar jasno reklo da je to smeće ostataka željezničkih pragova i otrovnih spojeva od istih. Sad su mediji u fazi totalnog zaglupljivanja i zamagljivanja. Index priča o tome da se neki tamo ekološki osviješteni volonteri brinu o tome što nemamo gdje zbrinit smeće.

Split postaje novi Dubrovnik, ima turistički potencijal, ima gostiju, radi se, barem u Splitu oko turizma, radi se napokon!
A mi uvozimo smeće!


Evo donosim dva različita načina kako su mediji objavili ovakvu vijest, a preporučam pročitati svakako prvi link po redu jer je od strane uglednog medicinskog stručnjaka koji živi u Kaštelima, pa prepisujem neke od njegovih izjava:

"Nije istina da 'Kaštelani udišu čisti zrak ...'. Povjerenstvo za zaštitu okoliša Gradskog vijeća Kaštela ima niz dokaza da su vrijednosti mjerenja kakvoće zraka krivotvorene! U mojoj kući (u K. Sućurcu, 2 km od tvornice), u zatvorenim prostorima svakodnevno se taloži vidljiva crna prašina, vjerojatno od petrol-koksa, a o nevidljivoj mogu samo pretpostavljati. Što će se taložiti pri spaljivanju otpada, može se pročitati u inozemnim znanstvenim publikacijama.

Nije istina da mi tvrdimo da će Cemex postati spalionica, oni će biti puno gore od toga, a to je suspalionica (usputna spalionica), bez gotovo ikakve zaštite prema ljudima i prirodi. Ako na našu nesreću budu spaljivali komunalni otpad, kamo sreće da su spalionica, jer spalionice, iako opasne, imaju brojne filtere i zaštite. Zato i jesu vrlo skupe (oko 400-500 miljuna eura).

Nije istina da su Cemexove cementare 'moderne tehnologije'. Sve cementare u Hrvatskoj su stare tehnologije. Ako su visoke tehnologije, onda ćemo (ako slučajno budu suspaljivali otpad), tražiti za Cemex GVE (granične vrijednosti štetnih emisija) koje imaju cementare visoke tehnologije, ali i oni znaju da je to nemoguće.

Nije istina da namjeravaju goriti samo neopasni otpad, sam gosp. Renić navodi da će spaljivati u tzv. RDF-u i 'listiće plastike', koje imaju oko 70% klora, iz kojeg gorenjem nastaju dioksini i furani, a spaljivanje željezničkih pragova i starog namještaja, za koje su također dobili pozitivnu Studiju, je prestrašno!

Nije istina da 'U samom procesu proizvodnje događaju kemijske reakcije kojima dolazi do transformacije opasnih tvari u neopasne...' . O tome u zadnjih nekoliko godina postoji više od 300 znanstvenih i stručnih radova koji negiraju takve tvrdnje. Kroz tzv. vrećaste filtere cementara prolazi sve osim krupnih čestica cementne prašine. Dioksini, osim što prolaze uz rub rotacijske peći (gdje su temperature niže), ponovo se stvaraju 'de nuovo sintezom' pomoću katalizatora (teških metala) na izlasku iz peći. Živu ništa ne može zaustaviti kao ni ostale teške metale. Ako nisu otišli u atmosferu, onda su ugrađeni u cement (na zapadu nazvan otrovnim tj. 'toxic cement'). Najnovije otkriće US EPA i Američke nacionalne akademije znanosti, govori da ne postoji 'threshold dose' tj. prag za opasnost od dioksina (kao i kod azbesta), što znači da i najmanje količine dioksina mogu uzrokovati zloćudne i druge bolesti.

Nije istina da Prostorni planovi i Kaštela i Županije dopuštaju suspaljivanje otpada u cementarama, naprotiv zabranjuju i nalažu da se tvornica ukine nakon amortizacije osnovnih postrojenja (iako mi u Kaštelima nismo za ukidanje cementara koje će proizvoditi cement bez suspaljivanja otpada!!!).

Nije istina da Zakoni RH dopuštaju uvoz stranog otpada za gorivo, a u Hrvatskoj ga nema jer još nije uspostavljen sustav gospodarenja otpadom, zbog čega je Zagrebu odbijena lokacijska dozvola za spalionicu (a Cemexu, isti ministri dali dozvolu, a i mi smo u Hrvatskoj). Cemex najavljuje uvoz otpada za spaljivanje iz inozemstva (EU)! Tragično je da ćemo se mi trovati od suspaljivanja tuđeg smeća, a oni na našem zdravlju dobro zarađivati!"



http://www.dalmacijanews.hr/clanak/2xfy-dr-mihovil-biocic-od-suspaljivanja-tudeg-smeca-u-cemexu-mi-bi-se-se-trovali-a-oni-na-nasem-zdravlju-dobro-zaradivali#/clanak/2xfy-dr-mihovil-biocic-od-suspaljivanja-tudeg-smeca-u-cemexu-mi-bi-se-se-trovali-a-oni-na-nasem-zdravlju-dobro-zaradivali
6/articleType/ArticleView/articleId/260253/Default.aspx

A ovo mi je neki kao papreni Index:
http://www.index.hr/vijesti/clanak/u-splitu-prosvjed-protiv-spaljivanja-otpada-u-cemexu/776810.aspx

Oznake: cemex, spalionica, Zdravlje

28

ponedjeljak

listopad

2013

Pismo isprike uz naslov iz crne kronike

Draga Ljubice,

Moram ti reći kako me tvoje radionice pisanja fikcije neizmjerno vesele već mjesecima, a pogotovo otkad meni daješ posebne zadatke. Svidjelo mi se što si mi izmislila naslov "Pokušao se raznijeti bombom pored automata sa kokicama". Gotovo mi je žao što su te nominirali za književnu nagradu Master Minotaur jer bi tada mogla napustiti ovu malu radionicu. Ipak, nešto mi govori da si predobra za takvu nagradu.

Zahvaljujem ti se što si pristala izaći sa mnom na večeru. Ugodno smo se proveli. Tvoje pitanje: " Ma daj, molim te, odakle ti onda sva ta lova ako nisi nekakav mafijaš?" me nije razljutilo, dapače. Odgovor na pitanje odakle lova je jedini pravi odgovor o bilokome. Dakle, neosporiv dokaz inteligencije, a u ovim godinama ne trpim više glupačice pored sebe kad otvaraju usta.
Nije me razljutilo ni ono: "Sigurno si mafijaš, pošto nisi mafijašev sin jer kad si ti bio sin, i Tito je bio mlad i razjebao je sve mafijaše. Pa i vas u dijaspori" Godine su nekome radost a nekome balast. Ja se trudim, mislim da mi dobro ide. A i tebe su sigurno primili u omladince, pa mislim da razumiješ o čemu pričam.

Imao sam namjeru odavno da ti objasnim kako ja smišljam priče za život a da pri tom i zarađujem. Ipak, zajednička nam je ta manipulacija stvarnosti ili kako je ti zoveš fikcija. Rekla si mi da filozofiram previše, već si se bila blago napila i ništa mi nisi vjerovala. Pošto si nisi bila prijemčljiva za dubinsko shvaćanje, zaključio sam da mi je najbolje odustati od daljnjeg izlaganja. Ali, volio bih dati još jednu šansu našem druženju.

To sa manipulacijom stvarnosti je počelo još dok sam studirao za grafičkog dizajnera. Nisam bio najbolji crtač na godini, ali imao sam lude ideje i dobro sam kužio psihologiju kupaca. Napravio sam nekoliko rješenja koja su dobro prodavala proizvod i postao sam tražen pa sam se zaposlio u toj velikoj kompaniji kao copywrighter. Osmišljavao sam sve tekstove i reklame. Tu sam shvatio da trebam ići dublje ako hoću biti bolji i počeo sam studirati i psihologiju i psihoanalizu.

Zapravo počelo je davno, dok sam bio ministrant, tada sam već shvatio da ljudi ne žele da im kažeš istinu koja će ih navesti na promjene već žele da im prodaš spas. Cijena nebitna. Dajmo im spas pod svaku cijenu! Katolička crkva dva tisućljeća prodaje spas i još nije propala. Ne prodaje duhovni napredak, već potvrdu da si dobar kršćanin i odriješenje grijeha. Prodaje ti još i osjećaj identiteta, zaštitu i pripadnost. Sve što dobar marketing mora imati. Grijesi se praštaju, Krist prašta, samo izmoliš deset očenaša i pet zdravomarija. Daš malo lemozine. Zar svatko ne bi htio tako jeftino kupiti spas? Samo slušaj svećenika što govori i eto te u krdu za spasenje. Amen, abrakadabra, aleluja!!!

Celulit, ista stvar, još jedna religija novog doba. Sve žene danas znaju da treba manje jesti a više trčati. Ali pretila celulitičarka teško priznaje sebi da je luzerica koja nije u stanju bar pola sata raditi vježbe, a ne prežderavati se iz nezadovoljstva? Nezadovoljstvo, to se ne prodaje, gurnimo ga pod tapet. Spasenje, dođi bliže! Čudotvorne bočice se prodaju još od srednjeg vijeka, samo se ambalaža promijenila.

Ali nema biznisa poput šoubiznisa i ja sam prerastao taj copywrighting u trenu. Odlučio sam da sam spreman za dizajn zvijezda. Taj dizajn, to nije šminka, frizura i odjeća, ja sam trebao biti prva faca na liniji. To je onaj koji prodaje iluziju osobe koju ljudi žele, onaj koji smišlja priče. Svi naivno misle da je neka zvijezda u koju se uložilo milione dolara osoba sa stvarnim životom. Prate tračeve o zvijezdama ko da su to ukazanja u Međugorju. Njihov stil slijede ko evanđelje. Robie Williams kad se ujutro probudi, prije svog partnera ugleda svoju organizatoricu koja živi sa njima. Dobije odmah zadatak što treba obući, što pojesti i popiti, što i kada trenirati, s kim se treba naći i slikati. U međuvremenu se glavni dizajner dogovara sa managerima starleta u usponu koja će biti sretnica i dobiti priliku da je paparazzi uslikaju u krevetu sa Robijem. Naravno, ako netko tko ulaže u mlade starlete ima love... leži potencijal za busines. Svi misle da je Angelina osoba, a iza nje dvjesto ljudi sastavlja shemu o njenom životu, njenoj djeci, njenim akcijama, njenim operacijama. Sve kako bi stvorila traženu iluziju koja najbolje prodaje šarene bočica, pilulice, plastične zahvate, japanke, patike, nakit, vina...

"Dizajn, kakvo izdrkavanje nad sadržajem" reče jedan, rečemo mlad a neshvaćen dizajner, al ne zaradi ništa!

Ali, ubrzo me unajmila CIA. Nisam mogao odbiti, iako mi nije bilo drago tu raditi. Na kraju je ispalo da je tu manje opasno bilo nego u showbisnisu. Tu sam učio od najboljih kako čovjeku srušiti ili popraviti ugled, kako mu podmetnuti ili stvoriti ljubavnicu, ljubavnika, pedofilsku aferu, korupcijsku aferu kako stvoriti privid ubojstva iz mržnje a ne političkog atentata. Kako upriličiti ubojstvo iz nehata, samoubojstvo, višestruko ubojstvo...
Naravno, u početku sam se bavio samo detaljima.
Naprimjer, ubojica poznatog pjevača koji je postao opasan iz tebi nebitnih razloga bi trebao biti psihološki ubojica koji ubiva iz ljubomore i užitka. Uz pomoć takvih detalja, stvarao bih stvarnog lika, čime se bavi u slobodno vrijeme, kakve knjige čita, koju glazbu sluša, kakav mu je odnos s majkom, kako se oblači, seksualni život, nalazio koje bi bili glavni sukobi u njegovom životu... Koja svojstva ga povezuju sa metom. Ubrzo bi uz pomoć tih detalja pronašli nekakvog lika i tada bih usklađivao detalje, dodavao priču. Koji put bih i zaradio dodatno uvalivši poznatom budućem atentatoru knjigu svojeg prijatelja izdavača koji bi mi platio dosta za takvu svar.

A uskoro sam sam smišljao priče.
Bilo ih je jednostavnijih; Političar ubio ljubavnicu i njenog muža i vodoinstalatera za svaki slučaj, Istraživačkog novinara optužili za silovanje šest priležnica drugog novinara i njihove djece

I maštovitijih; Industrijalac na kokainu se slučajno utopio u vlastitoj bljuvotini iz koje su izlašli dvije endemske vrste reptila koje je krijumčario preko granice skupa sa kokainom u nepropusnoj kesici u želucu koja je ipak popustila.

Te napetih;
16:45 Pitali smo i presjednika Josipovića i vidovitu Laru što misli gdje je mladi znanstvenik koji se jutros uputio na Biokovo.
16:50 Vide se dva lešinara kako kruže pored glavnog vrha.
16:55 Lešinari su se obrušili na lovce na krivolovce na divlje šparoge.
17:00 Lovce i krivolovce su od sigurne smrti spasili HGSSovci, i navodno nisu našli šparoge.


Ako se pitaš da li mi je bilo žao nekog Martina Lutera Kinga, na te ljude gledam sasvim drugačije nego većina ljudi. Revolucionari su ništa drugo nego umišljeni neurotici koji pokušavaju raditi na drugima jer im je lijeno raditi na sebi. Oni nadobudno misle da nešto mijenjaju, ali gledano s moje pozicije, i oni su samo dio show biznisa.

Međutim, brzo sam završio i sa poslom na "opravdanjima". I tada sam došao do vrha ili ako ćeš ti tako gledati, i to s pravom, do dna stvaranja te vrste fikcije. Počeo sam sa "smišljanjem priča". Počeo sam manipulirati masama tako da im uvaljivam beznačajne priče kojima će zabaviti svoje nevažno postojanje.
Unajmljivali su me raznim banana državama koje su u mojoj zemlji kolonijalizirali. Trebalo je zabavit mozak prosječnog „mislioca“ a ja i ti znamo, da je prosjek svugdje na svijetu jako, jako nisko. I tako sam počeo sa tim bedastoćama unedogled; Ustaše protiv partizana. Zdravstveni odgoj nasuprot tradicije. Pederska posla. Ćirilica ili latinica.
Svaka zemlja ima svoje indijance i kauboje. Svakih par godina smišljaš nove heroje, nove konflikte kako bi se puk zabavio glorificiranjem ili mržnjom. Lako ih je natjerati da zaborave na ono bitno a to je taj rad na samom sebi.

Kad smo kod toga Ljubice, ti si promjena koju želim vidjeti u svijetu. Imaš dvije dobro odgojene kćeri, ugodne osobe, zaposlene i odgovorne, a još uvijek imaš dobre noge i nemaš kila viška. To je zovem istinskim radom, radom na sebi.

Eto na tim poslovima sam natukao tu lovu koja te kao brine. A eto, nisam ni mafijaš.
Koja ono bijaše rečenica koju si mi dala za poticanje pisanja priče? E da: “Pokušao se raznijeti pokraj aparata sa kokicama!“

Imam jednog kandidata kojeg je trebalo psihički diskreditirat iz tebi nebitnih razloga. Molim te pogledaj novine sutra. Opiši mi što si osjetila kad si svoju rečenicu pročitala u crnoj kronici.

Tvoj vjerni učenik
Joe Kapuljacha

p.s. Ovdje osjećam nevažnu ali snažnu potrebu da izbacim i ovo:

Svi smo mi ispali iz Sanaderove kabanice!
(ovo je poznati citat uzet kao opis pravca suvremene hrvatske književnosti. to je citat poznatog rečemo hrvatskog književnika Jergowskog... ili se radilo o onome drugome šta piše za pih mediju)

Oznake: korupcija, Književnost, Vijesti

13

subota

srpanj

2013

LINČINE - DALMACIJA KOJA NESTAJE

Poznajem mnoge poznate i priznate gurue iz različitih krajeva Dalmacije (iako Dalmacija odavno ne postoji i samo je povijesna kategorija)

Kad mlađahan cvijetak bijah, imala sam nevjerovatan talent za prikupljanje redikula. I tako se nije moglo dogodit da ljetujem u Komiži naprimjer, a da ne upoznam sve lokalne pisnike i umitnike i sav njihov umjetnički opus. Na fakultetskoj hali od 300 ljudi, pored mene sjeda lik pa me pita: Ja imam minus 5, a kolika je tvoja dioptrija?
Čekam u Frankvurtu avion, prilazi mi barba sa momčićem koji đuska pa me pita bi li ja do Hrvatske pratila njegova nećaka...
Vanka sam odavno prestala izlazit.

Valjda se umjetnici prepoznaju na nekom višem duhovnom nivou, a ja sam oduvijek brijala da sam umjetnica, i tako. A imam i genetske predispozicije, posjedujem vrlo zanimljivo obiteljsko stablo nakićeno od maratonaca, šahista, slikara, matematičara, izumitelja, političkih aktivista... Dakle, imam veliko iskustvo u poznavanju redikula, gurua, umjetnika...
Zato mi vjerujte kad kažem da je od svih originala, svih umjetnika, guru na guruima, najveća umjetnost i najveći stupanj svijesti bit: LINČINA!!!


I ako mislite da je u Dalmaciji lako bit LINČINA, virujte mi da nije, a pogotovo ne ljeti. Pogotovo ne u ovoj Hrvatskoj. Liti su svi oko mene ludi! Momak, dica, ljubavnica, mater, sestra, prijateljica, vodoinstalater, bivši muž, svi grintavi, svi šiznili, svi rade 24 sata dnevno.
Sad je tu lito, tu su novci, tu su gosti. Svi radimo ko stoka, ne živimo, radimo. Radimo kad je najgore godišnje doba za rad, na plus 40. Jedina dva miseca u godini kad omirišemo lovu.
Ne mogu zamislit kako neki muškić može leć sa npr. Čehinjom. Ja imam traume od Gostiju, čim čujem Co to je, odma me asocira na plažne plastične alate koje prodaje djevojčica za žigicama. Ili se sitin svih onih krafena i kroasana kojima suvonjava Suze mora podmazat turističko salo posloženo na plaži koje cvrći pod ultraljubičastim zrakama

Meni je posal uvik bija nešto bljak, nešto šta ne oslobađa ni um ni tijelo, nit mi liječi dušu, već izvor svih bolesti i frustracija. Uvik san tila bit LINČINA.

I to san čak brijala da bi mogla postat LINČINA od zanata. Iako san žensko u Dalmaciji. Kaka naiva.
Sa zrelošću kužim da najviši duhovni stadij nikad neću dostić, to samo rijetkima uspijeva, a kako vrime prolazi sve ih je manje. Ali eto, u ovo teško ljeto godine gospodnje 2013. pokušavam se prisjetit svojih ideala, uzora, duhovnih vođa...jebeš čovka koji nema snove...

Još od malena ispred sebe imala san vrhunske poučne primjere. Moj barba maratonac ima skoro sedamdeset godina, sa 18 je počeja trčat maraton i još trči - živi od materine penzije a ništa ne radi. Ono za život. Inače, slika, igra šah, čita poeziju i tako. Koliko god ljubomorna bila, life style nedostižan običnom plebejcu. Čovik puca od zdravlja, ne brine ga ni poskupljenje goriva ni struje. Potrči di triba a po noći spava ko beba. Nije opterećen spizon previše, u slobodno vrime vegetarijanac, ali kad je mukte i ponuđeno, podmaže zalihe i pršuton i pašteton.
Još mi je bolji poglavica otoka Sreće. Živi čovik na otoku, ne trče ni ništa drugo fizički ne radi, ni za život, ni ovako, a opet živi. Još je i priznati guru, pročita je par knjiga na tu temu, obrazova se i ima ljetnu komunu. Ide mu dobro liti, ima turista, turistkinja i tako, međutim zimi nema uvik šta za izist.
Iz ovih primjera san još ko mala zaključila da za prić na viši nivo svijesti se ne smi bit opterećen spizon. To se vidi i na primjeru raznih indijskih gurua.

U Malom mistu Miljenka Smoje koji prikazuje tipično dalmatinsko mjesto (ideju o tom mistu je dobija u Tučepima) ima nekoliko kultnih likova koji su profesionalne LINČINE. Tute se dade izvuć mnogi zaključak i uvatit koja mudra.

GALILEO "Bravura je živit bez lavura" Vrhunski umjetnik linosti. Zajebalo ga je kad mu se vratija iz Amerike brat Domeniko, sponzor dotadašnjeg životnog stila. To ti je kad si linčina a voliš pojist i popit. Nema besplatna ručka

SERVANTES linčina zbog umjetnosti, on bi inače nešto radija, ali nema kad pošto mora pisat, prevodit, uočavat život, baviti se sobom, umjetnošću... U seriji je na njegovom primjeru počno pokazano kako je bitno neopterećivanje spizon, za postizanje više svijesti. Neukom promatraču koji na LINČINE gleda sa prezirom takva pouka lako promakne.

LINČINA KEKIN je glumac na čekanju u dalmatinskoj pripizdni, dobar u krevetu. Za krevetni posao mora skupljat energiju ostatak dana dok za to vrijeme Keka radi po gosposkim kućama. Istinski umjetnik... Radi što voli.

ROKO PRČ je radio kao konobar, snalazio se, upirao, bio čak i u partizanima, dok napokon nije zasluženo napredova u LINČINU...


Tako san i ja otišla u Tučepe, i šta?
Dižen se ujutro u 5 i po, radin do tri ure neke suvenire na plus četrdeset, onda dan dici i momku obid, onda ove kućne poslove i onda na štand. Taman u 11 navečer pogledan seriju Smrdljivci pardon Besramnici, da vidin kako je u Americi lifestyle gori nego u u nas.

p.s. Pozdravljan ekipu sa blog.hr-a koji su smislili domišljate testove inteligencije da ne može više svaka budala objavit post. Oću, reć, kurčin se jelte, znan da je Ikar ka bija letać a miš životinja.. Objavila san post :-) hahahahaha

Oznake: LINČINA, Dalmacija, posao

19

utorak

ožujak

2013

Domoljubna

Volija san ovo nebo
O budalo,
Bog te jebo!

04

ponedjeljak

ožujak

2013

Šparoge i ljubav

Moj moto zadnjih deset godina je: „Ne pitaj kako država krade tebe, već kako ti možeš ukrast državi“

Kako imam momka superjunaka ekstremnog planinara, moran priznat, malo sam se opustila, zaboravila san se koncentrirat na preživljavanje u Hrvatskoj i posvetila se ljubavi. Kako mi se to dogodilo?

Moj momčić je znao ubrat i po trideset kila bukovača ili četiri kila šparoga ili dvadeset kila maginja u jedno popodne. Moram spomenit da je moj momak volija otić i u spuže, da je bra ljekovite trave, šipurike, šipke, mandarine, smokve u tuđem vrtlu, a jednom je čak i divljega gudana zdimija s leđa dok mu je ovaj okopava krumpire pa smo čitavu zimu imali šta jest. Za ne falit, on se još i hvalio time te dijelio svoj ulov sumještanima, ne bi li bija faca i ispred drugih, a ne samo mene. I kako sad da se uputi u šparoge kriomice, kad ga inspektor namjenski čeka iza za to namijenjenog grma?

Povijest se ponavlja, govorila je moja baba.

Moj bivši muž je tako lovija ciple na Matejušci. Svaki dan bi imali kakvi mršavi ručak, bacili bi koju ribu na tavu i eto. Nije bilo neke velike ljubavi tute, tj. želudac nije nikad bija pun, ali guralo se.
I šta se onda dogodilo?
Došla inspekcija na Matejušku, legitimiralo bivšeg: Tribali ste platit dozvolu za lovit ribe oko 350 kuna i plus taksene marke, ovako morate platit kaznu šta ste izlovili pola Jadranskoga mora, kazna van je oko 2000 kuna, ili pet dana zatvora, odma zaboravite zatvor puno ih je a nema se, tribate još platiti i dozvolu i kaznu i takse, to će vas izać još oko 1500 kuna, e, i za danas van je dosta, momentalno i ova tri cipla pripadaju državi.

Bivši nije ima ni račun ni žiro račun, ni žive love ni ikakve imovine, pa su mu oteli i tunju, šćap i udicu te sve crve govnjare pa čak i jupolovu kantu za držat pribor.

Srce mi je puklo, rastali smo se.

Išla sam na književne večeri neko vrime nakon toga. Ali se pokazalo tute još veći gladnuši bili. Onda san neko vrime lovila tiće na baketinu, ali slabo mi je išlo. Tako san počela planinarit.
I sad opet sve ispočetka, di tu ima pravde?

Oznake: šparoge, maginje, spuži

01

petak

veljača

2013

Maškare

Evo maškare. Uvalila sam roditeljima dicu da ih odvedu na maskembal u dječji vrtić. Kako sam oneosviješteni roditelj, dala sam dicu u filozofski vrtić Filos. Tema maskembala su bili stari Grci.

Od lancuna su napravili toge. Dica su glumila dicu. Ćaća je bio Sapho. Mater je bila Sokrat. Sapho je Sokratu pokazala pišu. Sokrat je vrisnuo!

-Odstupi sotono, kaka ti je to alatka, ničemu ne služi a ružna je na izgled?

-Sokrate, ovo je kamen spoticaja, de se ajmo malko raspravljat na ovu temu!

-To je onda KURAC, aaaa, odavno to ne vidjeh. Jel to služi za užitak ili za reprodukciju plemenita duha, a?

-Kako uzmeš!

-Neću uzet, nisi opra!

-Nega Sokrate, jučer je Fra Jebo Kvadratura iz Mileta reka onoj maloj iz sedmog A, da ako Bog postoji, onda je stvorio čovjeku spolne organe za užitak. Zanima me daklen da li čovjek stasao u duhu treba Bogu zadovoljstvo činiti uživajuć ili ne uživajuć u istima.

-Sapho, sve ovisi o tome di je Fra Jebi kvadrat. Jer ako je on u škvari, onda govori istinu, ako je pak perverznjak, onda navodi vodu na svoj mlin, ne čini li ti se tako?


Uto je došla učiteljica vrtića Filos i upitala:
-Jeste vi baba i dida od one dice šta nisu ručala od jučer?

-Kako ste nas pripoznali? upita Sapho zaogrćuć se u togu.

-Pa vi jedini ovde glumite Hrvate!


03

ponedjeljak

prosinac

2012

Borbeni sat zdravstvenog odgoja u 21. stoljeću

Evo gledala "Borbenu ponoćku" (deveta epizoda - Naše malo misto) što me sjetilo na borbeni zdravstveni odgoj.

Ravnatelj (potplaćeni profesionalni plaćenik mračnih sila) je upravo ukrao sve kondome posljednoj nadobudnoj učiteljici.

Učiteljica (umjesto planirane praktične nastave) započinje teoriju da je zdravlje bitno za dug život.
Dobiva parolu umotanu u ciglu kroz zatvoren prozor. Prijete joj životom ako napokon ne shvati i primjeni učenje da je najbitniji zagrobni život. Potpisnik je pjesnik u stihu:
Dok Tradiciju ljubomorno čuvam,
pišu na slobodu puštam!

Učiteljica brizne u plač, nemoćna pred tradicijom, iznervirana zbog nemoći.

Djeca je tješe da ne plače jer ionako već znaju šta je i sex, a i droga (jeftina) te alkohol .
Šta se tiče zaštite - za kondome ionako nemaju love.
Šta se tiče katoličkog odgoja, nije to do odgoja, već se do sexa najlakše dolazi na kršćanskim sletovima. I tako...

Poslije nastave uhapsili su učiteljicu zbog kršenja moralnih zakona.
Vratili su joj sve kondome ali jedino za vlastitu upotrebu, nikako nastavnu.
Poručili su joj da iskoristi kondome jer da se takvima poput nje ionako bolje ne množit u ovoj zemlji.

20

petak

travanj

2012

Spalionica ljudi

piše poznata spisateljica Olja Savičević Ivančević u svojoj kolumni na t-portalu - vrijedi pročitati:

"Sjećam se svilene prašine, mekše od ijednog tepiha po kojem sam hodala i bistroa koji se zvao 'Divota prašine', po tom je sivom tepihu dobar broj ljudi uhodao u smrt.
Iako je bio orijaške građe i još mlad, ili možda baš zato, moj otac je umirao dugo i teško, bio je teški invalid, potkraj je gotovo sasvim oslijepio, ali ništa me nije slomilo kao saznanje da uz sve bolesti koje su njega, a i nas zajedno s njim snašle, ima i azbestozu. Mislim da ću njegov kašalj, koji ne liječe čajevi i sirupi, u mislima slušati dok postojim.

Simptomi azbestoze se mogu pojaviti i nakon dvadeset godina. Nekad se mislilo da je to bolest radnika koji su radili u neposrednom dodiru s azbestom, tek zadnje desetljeće se otkriva da su ugroženi i oni koji su radili u cementarama (jer i tamo se radilo s azbestnih vlaknima), kao i lokalno stanovništvo.

Priča s građevinskim azbestom je dijelom zaključena, jer više se ne prozvodi, ali ne i gotova, jer, nažalost, tek će se saznati tko sve od onih koji su živjeli u blizini tvornica ima azbestozu.

Nisam sigurana, je li nas to strašno i nikad kako spada tematizirano iskustvo ičemu naučilo. (Zapravo, sve sam manje sigurna da kolektivno iskustvo ima ikakvu svrhu osim zajedničkog pjevanja na pijankama.)

Ali ostvare li se Cemexove spalionice, postanu li Kaštela jedna golema smrdljiva lomača, možemo na taj žrtvenik prinijeti i pluća svoje djece."

http://www.tportal.hr/komentari/komentatori/189049/Rekvijem-za-Kastelanski-zaljev.html


U njenoj knjizi Adio Kauboju 7 Kaštela su jedan od glavnih likova.

22

utorak

studeni

2011

Heroji iz poštanskog sandučića

Evo me Mosorov post inspririrao za pokušaj kratke priče. Također, dobila sam i ja evakuacijski letak. Ne znam jesu li to po kvartovima profilirali ljude i zašto je Sućidar Anđelima Svjetla zanimljiviji od primjerice Mertojaka. Anđeli svjetla su bili povezani sa Heavens gate, sektom koja je završila masovnim samoubojstvom 1997 godine.

Al evo priče:

Kapetan airbusa 301 Matija Baturina nakon tri dana izbivanja iz kuće ulazi automobilom u malo dvorište svoje vile na Pantovčaku. Pritiska dugme na daljinskom upravljaču za zatvaranje kapije i držeći upravljač istom rukom otključava poštanski sandučić i vadi desetak omotnica raznih dimenzija. U drugoj ruci voza kufer na kotačiće.
U toplom predsoblju, s nogu baca cipele i nestrpljivo pregledava poštu. Supruga plava i vitka, mlada a zgodna plaho mu prilazi i pokušava pomoći oko skidanja jakne, nestrpljiva kao da želi da što prije jedu zajedno. Osjeća glad kao da ni ona nije ništa jela ta tri dana.
On je naprasno odbiva guranjem uz mot mogu ja to i sam.
Jedna poruka veličine manjeg letka ga je prenila iako izgleda kao da ju je očekivao. Kima glavom. Stisnutim usnama gleda u nju stisnih očiju dok stiska pesnice. ona širi oči, otvara usta i momentalno prima udarac u lice. Pada na pod.

"Dijana, govori, koji ti je ovi? Govore već svi o tebi.."

Ona šuti i sliježe ramenima, lice je prekrila rukama. Nos i usta su joj prekrvavi da bi uspjela govorit razumljivo. Zub joj je negdje pobjegao po ustima pa ga traži da ne upadne u grlo. To je onaj fleksibilni što ga je ugradila zadnji put. Nije jeftin. Ležeći na podu baš i nije zgodno tražit zub. Na posljetku ga je ispljunila i stavila u džep.

Matija čita tiho i sporo al od nervoze mu zapinju slova i pljuvačka prelazi preko samoglasnika:


Ovo je moja peta poruka tebi, zašto mi ne odgovaraš?
Ne želiš pobjeći iz svog zatvora?
Ja imam plan za bijeg, odletimo zajedno.
Danas odluči, još ima vremena.
Kapetan Lovel Preston te voli i pomaže! Kod za evakuaciju: 446 25 98 31



Ona se diže, noge joj podrhtavaju ali sigurnim pokretom vadi iz ladice mali letak na kojem je naslikana čitava nebeska posada koja obećava evakuaciju u bolji svijet. Plavu posadu čine:

Gospodin Isus Krist, Kapetan Lovel Preston, prvi časnik Skot Hansen i dvije stjuardese (srpski prijevod očigledno). Izgledaju po uniformi ko ekspedicija iz zvjezdanih staza iako su ovdje ipak samo ljudi u pitanju. Osim Isusa svi su plavokosi. Stjuardese su sofisticirane, na snazi su isti estetski kriteriji ko i kad su nju birali u kompaniju.. Poručuju da je smak svijeta sutra i da ja danas zadnji rok za odlazak. Nude besplatan prijevoz, jedino telefon košta oko 7 kuna sa pedeveom po minuti. Šteta što jedala otkaz, mogla je, dok je radila u aviaciji, bar besplatno odletjeti u Firencu ako već ne u Bolji Svijet. Ona na sudoperu ispire krv i pije plavičasti lijek za bolove dok Matija bleji u letak i ne shvaća još kakvu je glupost opet počinio.

Dijana u sebi razmišlja jel Isus putnik ili član posade jer su njega oslovili samo sa Gospodin. U tom slučaju je putnik. Svugdje danas besplatno ubacuju Isusa.
Misli kako bi bilo dobro da Isus leti njihovom kompanijom, zapravo sad je samo njegova kompanija, jer je ona dala otkaz. Možda bi se tada svi htjeli voziti sa Isusom a ne sa ovim novim low cost carrierima za dvadeset funti pa bi se Matijina kompanija izvukla iz financijskog minusa. Tada ne bi najavljivali opuštanja pa bi on bio boljih živaca i onda ne bi imao ispade.


***

Sjede za malim starinskim stolom u tijesnoj kuhinji. U blagovaoni je veliki lijepi stol koji mami uzdahe rodbine kad im dolazi u posjet, ali oni uvijek sjede za ovim kuhinjskim jer im je praktičnije i bliže je štednjaku. Viseći luster im grije zatiljke pognutih glava.
Ona popravlja rukav a zatim samo gleda u ruke. On okreće svoj dlan.

"Oprosti, zajeba san!"

Ona šuti.

"Sad ću opet ja ispast govno, jeli?" .

Šutnja.

Matija klizi prstima po njenim plavim vlasima.

Dijana se blago osmjehnula dok nečujno broji kod za evakuaciju istim ritmom kojim nekada molila krunicu: "446 25 21 98 31!"

Matija prebire po svojoj molitvi: "Oprosti, ljubavi, oprosti, oprosti, tisuću puta oprosti, oprosti, ljubavi, ljubavi, oprosti..."

On joj miluje lice, prstima hvata njene usnice, stavlja ruku na njene prsi, miluje je po trbuhu.
Dijana samo gleda hladno ispred sebe.
Hvata je za ruke, ali njene ruke klize iz njegovih.
Matija vrišti: "Ponašaš se ko jebeni autista, nećeš opet kod onih svojih kurbetina u Šibenik otić, da ti je jasno!"
Ni makac.
Trese joj rame nakon čega njeno tijelo sklizne sa stolice pa beživotno udara o medijapan. Čitave bjeloočnice su joj plave.
Gleda jednu plavu bočicu pokraj njene čaše na sudoperu na kojoj piše: "Take Away Plan - transmisijski napitak za siguran prelazak u Plavu flotu. Popiti uz izgovaranje koda."






15

utorak

studeni

2011

Izjave naših duhovnih pastira

Don Jure (65) djevojčadi na pripremama za krizmu:
"Lako li ti je pomoć mladom i zgodnom momčiću,
al aj ti pomozi starome i ružnome svećeniku sa zlom bradavicom na nosu!"

Isto tako je rečeno:
"Lako ti je slušat smislene riječi poštena popa,
al aj ti bezuvjetno viruj korumpiranu a zlu biskupu, tek tada ćeš u kraljevstvo nebesko!"

Nije svako zlo za zlo ili čudni su putevi gospodnji:
"Korupcija je efikasan način da se sasvim odvoje siromašni od bogatih.
Siromašni će u kraljevstvo nebesko!"

Bozanić Grubišiću mudroslov pred isključenje:
"Bolje bit star, bogat i korumpiran,
nego star, siromašan i mlatit praznu slamu!"

Kupujmo Hrvatsko, duhovni proizvodi namijenjeni Hrvatima...
"Za 100 kuna dobit ćete verificirani naziv Hrvat,
Za 1000 kuna Hrvat-Katolik,
Za 10000 biskup će se slikat sa Vama za Story"
Za 100000 idete u Raj, odjel hrvatskih velikana!
Savjet za koga glasat, nudimo gratis!"


19

srijeda

listopad

2011

ZAJEDNIČKI ŽIVOT

Muški su došli grozni!

Toliko su se ulijenili da više ni na prosvjede ne izlaze, a žene bi htjele odgovornost, obaveze, obitelj.
Neki dan je moja draga Žaklina dala svim svojim jeb.. pardon udvaračima da sastave sastav na temu: Zajednički život
Evo Vam prenosim par zanimljivijih komentara te kratke izvatke.

File: Daj borati di ćeš ovako rano sa tužnim temama!
Dena: Jel se to misli na zajednički život sa curom? I mislija san da je to, samo da potvrdin, da poslin ne bi bilo i ovo i ono!
Ćela: Jel to kakvi sastav za majčin dan?
Kike: Jel se smi koristit internet?

Filina Tragedija u tri čina

Nama muškima je došlo grozno. Teška je situacija u Hrvatskoj kao i u svijetu, ali je princip uvijek isti: Brale tako na zidiću sa ekipom pije pivu. Dogodi se koji put pa prođe tuda i koja curica. Brale se eto osladi malko srićice, zaljubi se momentalno. E onda ubrzo cura postane ka frustrirana jer nema obitelj a prešla je dvadesetidrugu... Pa dobije brale obitelj. Onda cura oće i da se zaposli da ne bude opet frustrirana. E onda brale, radi bauštelu cili dan a kad donese doma to jada od zarade, ona opet frustrirana. Nema se djeci za pernicu na kat. I onda nezna brale šta bi više pa pobigne sa ekipom na zidić pit pivu. Šta oću reć? E! Moga je brale mirno sidit na zidiću i prvo, bez ove zajebancije.


Denin: Kućni ljubimac a ne Edipovac

Nema ništa od toga zajedničkog života sa curom jer već živin sa materon. Ali da odma rečen: Ja nikad nisan ni gleda ni zamišlja svoju staru golu. To meni cura uvik govori, a to nije istina.
A ja san njoj lipo reka da kad bi u nje uvik ima sve oprano i opeglano, da iman marendu, ručak i večeru, a da ne triban ništa radit ka ni kod matere, onda bi se ja odma priselija kod nje. Je, je, al kad dođen u cure, uvik mi uvali neki posal. Pita me kad ću se zaposlit, samo na posal misli.
Ma, žene su došle grozne!

više na split-online.info








13

četvrtak

listopad

2011

Pismo iz 2051

Svjetska populacija broji 15000000000 ljudi, možda i nađem srodnu dušu...

Nafte je odavno nestalo, prodaje se biodizel proizveden od SVEGA organskoga što me navelo na originalnu ideju kako da napokon riješim svoje muke.
Odvela san jučer svoju dugovječnu baku (kod koje još uvijek živin jer još nisan uspila upast na listu POS-ovih stanova za mlade) da mi je zamijene za 5 litara Bio&Bio for poor and ugly. Baku su zbog dugovječnosti odbili stavit u pirolitički reaktor ali su je stavili kao statističko čudo u reality show da in poraste gledanost.. Tamo joj davaju jest, pit i kažu, ne kradu joj od penzije.

Voda se daje samo odabranima, tako da je 2042 i posljednji Hrvat učlanjen u HDZ (Kap po kap i tvrdokorni će omekšat - hadezeov moto na izborima 2041). Tako da su svi napokon zaboravili komuniste - čak i u psovkama.

Prije dvije godine roboti na solarni pogon zamijenili su sve ugostiteljske i obrtničke poslove - pa čak i konobare i frizerke. Blagajnice su još u antičkoj prošlosti zamijenjene mašinama koje očitavaju bar kodove na kasi.

Dakle u Hrvatskoj puno ljudi jede, a sad stvarno nitko ništa ne radi.

Zato su od viška tj. nezaposlenog stanovništva odlučili napravit novi Ekstra djevičanski bio dizel kako bi i mi pridonijeli Europskoj Uniji. Još se ne govori koga će prvoga, ali ja mislim unaprijed pa sam unuke još prije dvi godine poslala da idu u pope. Za mene me nije toliko briga, ali pokušavam doć u kontakt sa Kerumom Juniorom. On već dvadeset godina koristi samo ljudsko roblje. Zli jezici tvrde da je to zato šta ne zna upravljat robotima, ali ja tvrdim da je to iz humanih razloga. Osim toga, zaposleni su i biračko tijelo.

Pozz od Danice
http://15ocroatia.org/

09

nedjelja

listopad

2011

Borci protiv gravitacije

Memorijalni skup "Glavno da se klajmba" okupio hrvatske vrhunske alpiniste

Photobucket
foto: D. Odak

Obilježja ovoga skupa su druženje i upoznavanje alpinista i penjača, promoviranje alpinizma, otkrivanje čari neistražene planine Bikovo i sjećanje na iznimne ljude: Tonija Rosu i Igora Skendera. Bez njihovog entuzijazma i dobrih ideja ove goleme pozitivne energije i ovog događaja ne bi bilo.

Memorijalni skup „Glavno da se Klajmba“ održan je u Bastu (mjestu iznad Baške Vode) u znak sjećanja na alpiniste Tonija Rosu i Igora Skendera koji su ove godine 16.03. smrtno stradali u Chamonixu. Više od 120 ljudi iz čitave Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Crne Gore i Slovenije se od 7-9 listopada penjalo i družilo po Biokovu.

Ovom regionalnom okupljanju alpinista temelj su postavili Makaranin Toni Roso i Beograđanin Igor Skender. Prošle godine u ovo vrijeme na istom se mjestu okupilo 15 vrhunskih alpinista i penjača kako bi se družili i upoznavali čari Biokova na način na koji samo vrsni penjači mogu. Toni i Igor su bili momci koji su svojim entuzijazmom, lakoćom druženja, dobrom voljom i blistavim humorom spajali klubove i društva iz svih krajeva Hrvatske i šire. U penjačkim krugovima kažu da već i samo ime skupa zbližava sve vrste i kategorije slobodnih penjača i alpinista jer glavno da se klajmba. Njih dvoje su istovremeno bili članovi klubova SAK Ekstrem iz Makarske, te AO PDS Velebit i AO HPD Željezničar iz Zagreba. Ova tri kluba su zajedničkim snagama organizirali ovaj skup.

Službeno okupljanje je počelo u petak predvečer kada smo se počeli upoznavati i spremati za feštu. Pošto je tu večer pljuštala kiša, ljudi su spavali u osnovnoj školi u Bastu i u jednoj pećini nedaleko od penjališta.

Čitavu subotu se penjalo po sportskom penjalištu u Smokvini dok su skupine alpinista popele dvadeset višedužinskih smjerova na području od Brela do Velikog Brda. Otvoren je novi atraktivan smjer od tri dužine u Makru naziva Glavno da se Klajmba. U subotu ga je ispenjao Splićanin Boris Kragić.

Subota navečer je počela sa predavanjem Igora Čorka, najboljeg hrvatskog penjača suhe stijene sa prezentacijom slajdova koji oduzimaju dah. Najatraktivniji dio predavanja je bio njegov uspon u Yosemiteu kada se četiri dana penjao i spavao na okomitoj stijeni. Mene su posebno dojmili njegovi „stropići“ kako ih on naziva. Stropovi su, samo im ime govori, stijene koje se nalaze pod pravim kutom u odnosu na zid ali za Čorka je nemoguća borba čovjeka i gravitacije ipak moguća. Vedrana Simičević je tom prilikom u ime Komisije za Alpinizam udijelila počasnu titulu alpinist posthumno Toniju Rosi i već postojeću rodbini Igora Skendera, koji su također bili nazočni skupu. Poslije predavanje je uslijedila pečena riba za sve okupljene a nakon toga bubnjevi i gitare, pećina i logorska vatra.



Dalmatinski san

Nije impozantna samo brojka ljudi sa tog skupa, već i činjenica da su se tu okupili najpoznatija alpinistička imena Hrvatske. Izdvojila bih činjenicu da je bilo podjednako žena koliko i muškaraca. Bilo je barem 5 cura iz ekspedicije na Everest, koliko sam ih ja uspjela prepoznati.

Pošto su alpinisti ipak veliki individualci i mnogo borave u samoći sa odabranim partnerima, u pravilu ne vole velika okupljanja. Upitala sam zato jednoga penjača kako to da se uspio okupiti toliki broj stvarno jakih faca. On mi je odgovorio da Hrvatska sigurno u zadnjih deset godina nije imala takav skup a da je svima korisno i drago upoznati ljude koji dijele istu strast. Ljudi koji odmah razumiju što je krimp, spit, čok, prevjes…

Iako se među penjačima zna tko je tko i dokle taj može, neki od alpinista iz Dalmacije nikad nisu imali priliku sresti kolege sa sjevera. Kada su vidjeli dvije krhke mlade djevojke koje su se uputile po jakoj buri penjati Dalmatinski san, odlučili su ih odvratiti od nauma. Dalmatinski san je jedan od težih i ljepših smjerova na Biokovu, ima 18 dužina, dug je 600 metara od čega 450m vertikale s okvirnom ocjenom oko 6b. Međutim, kada su doznali o kojim se djevojkama radi, nasmijali su se svojoj krivoj procjeni jer te djevojke spadaju među najbolje alpiniste u regiji.

Nadamo se da će se ovaj važan skup za alpinizam, slobodno penjanje i turizam održati i dogodine.


Više slika na split-online.info

07

petak

listopad

2011

Ljubavni ULTIMATUM (ili kako navesti momčića da ispravno odluči)

Nikad nije kasno. Ipak, nekima od nas koje se mlade želimo bogato tj. sretno udat (a to sve želimo) u prvih četrdeset i sedam godina pripravničkog staža se dogodilo ono najgore:
Šetali se sa momčićem po šumama, po gorama šetali, nakon toga momčići po cigarete odšetali...
Čemu čekati taj trenutak?

Šetamo se sa momčićem i po pešest godina dok se uvjeravamo da nam je za zdrav život najpotrebniji svjež zrak a zapravo čekamo da:
-Momčić shvati stvarnu vrijednost naše unutarnje ljepote te je odluči implicirati što više u svom svakodnevnom životu te zbog toga:
-samostalno počme prelaziti cestu, započne sa odvikavanjem od dojenja, u tom vedrom raspoloženju završi i na iskrenom traženju smisla i sreće pa čak i posla, nadamo se i dalje najboljem tj:
-Da momčiću ode mama
-Ponekad i da momčiću ode žena
-Te da momčić shvati da bez nas ima sve vrste problema, u najmanju ruku ozljede
i strah

Da ne bi poduzimali nepopravljive a drastične mjere (short tip: što se tiče nepopravljih mjera za dišpet mužu ga ipak odsijecite mužu)
Bolje je jasno i na vrijeme ukazat momku koja su vaša očekivanja. I stavit do znanja da ste odlučni ostvarit svoje planove. Npr: "Ili se zaposli, zarađuj i davaj mi za rentu ili prošetaj po cigare!"

Kod ultimatuma postoji kvaka: Da bi Vas se shvatilo ozbiljno morate uvijek ispoštovati ono čime prijetite.


Zato nikad nemojte prijetiti da ćete se ubit. Moram napomenit da i ako samo težite teatrologiji pred susjedima te se nadate i jačem publicitetu, a nije vam nešto posebno ni stalo do momka, plesat gola po rubu krova je ipak opasna radnja. Safety first, nabavite dobar pojas i sigurnosni dinamički konop, karabinere s maticom. Nije se jednoj tako dogodilo da je skliznila dok je svisoka bacala vizitke, ili reklamirala donje rublje.

Nemojte prijetit ni sa odsijecanjem organa, uništavanjem imovine, djece, životinja, biljaka.

Nakon što smo se upoznali sa osnovama sigurnosti, drugo je i osnovno da shvatimo što želimo, a što ne želimo. (short tip: Želimo bit sretni, ne želimo bit nesretni)
Ako Vam je za sretan život potrebna stabilna veza u kojoj višemanje jednako dajete i primate, shvatite da je za izgradnju takve veze ipak potrebno dvoje. Ispitajte vaš utjecaj na vaše odluke i odluke vašeg partnera. Ako je vaš utjecaj neograničen na obje osobe, moje testove čitate samo iz zafrkancije, jel da?
Ako pak nemate utjecaj nad svojim vlastitim odlukama, potrebna vam je nešto stručnija osoba od mene, po mogućnosti sa medicinskom diplomom.
Međutim, ako je vaš utjecaj na odluke vašeg partnera ograničen, a ipak imate suverenitet i samostalnost u donošenju vlastitih odluka, pokušajte mudro a diplomatski te nježno uz mnogo brige i ljubavi lagano gurnuti momčića u sreću. Gurkanje naravno ne bi trebalo trajat godinama, kao što bi trebali pazit i na to da je ovo guranje figurativno i da ga ne ozljedite
U slučaju da blago gurkanje ne daje rezultate, ultimatum uvijek možete začiniti i suzama, grižnjom savjesti ili lažnim obečanjima. Na duge staze iskrenost je ipak jednostavnija.

Nastavak na:

http://split-online.info/blog/grad-split/sex-files/

06

utorak

rujan

2011

Kako popraviti muškića?

Pošto ste uopće kliknuli na ovaj naslov morate pročitati i ovo:
Buahahahhahahahahaha!



Ako imate viška vremena, novca, volje, strpljenja, optimizma, altruizma i naivnosti, mladosti i gluposti a nemate pametnijeg posla možda poželite malo gurkati muškića u životu. Prije nego započmete sa gurkanjem muškića, provjerite da li se on uopće kreće. Ako sjedi, nećete ga pogurkati nego baciti na pod.



Ako ste u vezi sa ovisnikom, nasilnikom, varalicom, propalicom, besposličarem, alkoholičarem, (i najgore od svega) desničarem, a to vam nije sexi, možda se osjećate nesretno. Uglavnom, nesretno je suprotno od sretno. Vjerovatno priželjkujete sreću.

Često tada mlada nada tuče dnevnice moleći se Spasitelju, utječući se Svetom Juri, Mati, Luki, Petru, Pavlu, ekipi tog muškića u nevolji, medvjedićima dobra srca, vračari dobre ruke, Cosmopolitanu, nasljednicima Velikog Sime pa čak i potencijalnoj sukrvici. Mlada nada ide tako daleko te pokušava popravljati život momčiću kad on ne gleda, crta mu plan spasenja na veliku školsku tablu, učlanjuje se u GSS, pohađa tečaj prve pomoći, odlazi čak i u Crkvu. Čini sve kako bi postala ovlaštena spasiteljica,ali, avaj, time se ogriješuje o prvu Božju zapovjed. Samo je jedan Spasitelj! Ne oduzimajte mu njegov posao, uhvatite se pametnijeg posla!

Čest slučaj kod mlade nade je da slabost, lijenost i inertnost muškićevu opravdava njegovim teškim životom. Kako sa težim životom ide i više potrebitog spašavanja, tako se obično dogodi da i po tri žene (mama, žena, ljubavnica) rade u tri smjene. Što nije dobro, jer gdje je puno žena, malo je dobre volje.

Da bi opet došli u milost Svevišnjeg morate prestati bit oholi i misliti da vi smijete upravljati drugim dušama.
Možda Vam u tim razmatranjima pomogne i slijedećih nekoliko izvadaka iz raznih tiskovina.

više na čik-fix

13

ponedjeljak

lipanj

2011

Kako se od stoljeća sedmog kakimo u gaće

Kristijan, odrastao u Australiji odlučio je proputovati Hrvatsku, zemlju svojih djedova.

Ja sam feliki optimist! reče mladi momak odjeven u narančasto i pruži ruku Rvatini koja ga je gledala mrko i nepovjerljivo u srcu ljute dalmatinske Zagore.
Rvatina ga momentalno zatuče kamenčugom.

Kad su ga pitali zašto je to napravio, uslijedilo je kratko objašnjenje: Neće se meni tu neki Budisti kotit po Zagori!

Ali, reče da je optimist, a ne budist!
Svejedno, nije s Božje strane!


***

Kada su došli po komuniste, ja sam šutio; jer nisam bio komunist.
Kada su zatvorili Srbe, ja sam šutio; jer nisam bio Srbin
Kada su došli po pedere, ja sam šutio; jer nisam peder.
Kada su došli po mene, više nije bilo nikog, da se pobuni!

Ovo je za sve wanna be prosvjednike trenutak da ustanu i prosvjeduju PROTIV ZLOČINA!

Ako se ne kažnjavaju nasilnici nad pederima, nasilnici nad Lukom Ritzom, nasilnici nad ovima i onima, onda vlada ne samo da ne radi svoj posao nego drži nasilnike u pričuvi kao svoje pijune... Postavlja se pitanje kome je u interesu da se nasilje potiče, da smo zemlja bezgrešnog nasilja?

I nije stvar jel vam se sviđaju ili ne sviđaju pederi, Srbi, komunisti, ili ateisti, već da li pristajete živit u državi di se nasilje nad kim god želiš kad god želiš ne sankcionira zbog jednostavnog opravdanja da je nad drugačijima.

U čemu je razlika u oku huligana (koji sebe vidi kao Svetog Izvršitelja Presude) između mene, Luke Ritza ili neke pederčine? Tko je taj tko će odredit da li se peder može malo ispendrečit iz čista mira a "normalan građanin" neće. Tko će postavit jasnu granicu između pedera i pederskog dizajna? Tko će me sutra spasiti ako budem izražavala različito mišljenje? Hoće li se mene sutra stigmatizirat i maltretirat jer sam razvedena? Ili ako odlučim bit Budist, Hare Kriška, vegetarijanac? Oću li smit odlazit na jogu ili na pilates? Moram li se učlanit i ja na vjeronauk? Moram li pazit što slušam, kako se oblačim? Da li da se šetam sa prijateljicom koja je lezba, moram li pazit da li kritiziram Crkvu? Ipak moram na takve stvari pazit jer u suprotnom PROVOCIRAM?! Sad smo izvukli pouku šta se događa onima koji provociraju.

Ili da se i ja naoružam?


10

petak

lipanj

2011

Vjerska tolerancija

Kao što već znate, nedjeljom u jutro se spremam za odlazak na besplatni ručak kod svojih roditelja.

Ovu nedjelju me probudila tutnjava zvona za uzbunu sa Crkve koja je nedavno nikla na dječjem igralištu. Petnaest minuta potom opalilo je i ono na mojim vratima.
Otvorivši vrata, krmeljavim okom sam uhvatila obris djeteta koje se klatilo u visini moga trbuha. Uhvatila me blaga neobjašnjiva tjeskoba. Osjećala sam da se nešto mijenja...

"Dobar dan teta Danica, vidim još se nismo zbrojili. Evo ja došla po Vašu nejačad da zajedno odemo na misu u 10 za još mlađe od mladih!"


Čim sam se raskrmeljila, ugledala sam ružni a prijeteći autoritet djeteta koji je narastao veći od mene i klatio se poput levijatana.

"Oprosti, ka! Mi, ovaj, moja nejačad i ja ne možemo na misu jer moramo ić ručat, kod mojih, oni žive daleko... čak u Kaštelima!"

"TETA, AKO VAŠA DJECA DANAS NE DOĐU NA MISU, DON FILIP ĆE IM UPISAT MINUS, A TO IM JE VEĆ TREĆI IAKO SU TEK ODNEDAVNO NA ŽUPNOM VJERONAUKU! Ipak, ja sam zato ovdje da sve prođe kako treba"


"Dušo, svakako ne bih voljela da se to dogodi. Postoji li neki način da se ja i ti dogovorimo...?"

"Teta, za koga vi mene držite? Mene su moji roditelji odgojili u duhu poštenja i milosti.. a ne onako kako vi odgajate svoju jadnu djecu.. Vrlo dobro znate da ako Vam djeca ne budu išla na župni i školski vjeronauk - da se NITKO neće htjet družit sa njima, da im nitko neće pokazat što imaju za domaći, i da će općenito bit izopćeni iz uže i šire zajednice. A da bi uopće mogli pohađat župni, a time se i ravnopravno osjećat na školskom vjeronauku, moraju dolazit i na mise nedjeljom. Ako ste već sebe osudili na propast, ne razumijem zašto to želite svojoj djeci. Svojoj vlastitoj djeci!"


Hvatala sam zrak...

Moja vlastita djeca su projurila pored mene ulickana i uštirkana. Nisam ih prepoznala. Sva ta djeca su mi izgledala ista... Jedno dijete, ne znam jel moje, se vratilo i pitalo me sitniš za lemozinu... Dok sam vadila sitne iz novčanika, par lipa mi se prosulo po podu.
Uštirkana povorka crnih baba sa istim broševima, istim ladnim trajnama se vraćala sa mise za još starije. Prepoznale su iz daleka izdajnički zvuk sitneži koju namjeravam podvalit, te su me prezrivo fokusirale i to sasvim sigurno sa urokljivim očima koje djeluju.

Pomislila sam da mi je krajnje vrijeme da popravim 98,89% katolika moga kvarta jer u suprotnom bi te urokljive oči mogle djelovat...

05

nedjelja

lipanj

2011

Obiteljsko okupljanje nedjeljom

Još je blaženi Ivan Pavao II svojim prvim dolaskom navijestio današnji dan pa smo ga dočekali bez straha i panike.

Za ručak nismo imali apsolutno ništa za jest.

Srećom su moja djeca u potrazi za hranom otišla na vrijeme kod bivše sukrvice katolkinje koja još i ne vidi dobro. To jer je moja mater prošli tjedan izjavila: "Ostali smo gladni radi ćoravih katolika!"

Spas, utjehu i nadu na teveu smo zamijenili za proteine i ugljikohidrate u stvarosti.

Prvo smo napasali oči na klošare u bradrs kući i zaključili kako oni imaju šta za jest i ostalo. Oni jedini nisu dočekivali papu a imali su i besplatni ručak. Ja san se najozbiljnije odlučila prekvalificirat u bradrs klošara jer vidin da na teveu ljudi još imaju za jest. Mater nije mogla dugo izdržat bradrs klošare a ćaća je rekao da je zainteresiran za marketinški aspekt papa-drneka pa smo prebacili na HRT1. Ćaća nam je rekao da smo mogli otić na doček pape i nosit transparent sa logotipom od naše cvjećarnice, ali mu je mater prigovorila da on nikad neće imat ni blizu 40000000 Kn za uložit u takvi marketing.

Do dugo u noć smo slušali nadahnute riječi iznimnog duhovnjaka i govornika. Onda smo shvatili da to nije papa nego propovijed pospanog novinara sa HRTa, monsinjor Bilić mislim...

Na kraju smo bili užasnuti jer nismo uživo vidili papu na televiziji. Jedino smo vidjeli avion Croatia Airlinesa sa velikom reklamom T-Mobile koji se vijori za papom koji odlazi. Pomislila sam da je to loš znak za spas moje gladne obitelji, kada sam od T-Mobile (u suradnji sa firmama NTH Media & Drp company) dobila poruku na mobitel. Poruka košta samo 10 Kuna ali pruža vrhunsku utjehu: "Bog je uz obitelj!"

25

petak

veljača

2011

Prosvjednici & redikuli

Mater me nazvala na telefon i neuvijeno mi saopćila da ovi vikend ne triban dolazit na ručak.

-A dica, moja jadna, gladna, napaćena dica, nisu se ugljikohidrata okusila više od mjesec dana, umrla bi već od gladi da nisu naučile tražit žutinicu po kvartu...

- Ni dica! Ja i ćaća ovi vikend se spremamo na jedan romantični dejtić. Dvadeset i osam godina čekam taki ivent.

- A šta oće reć? Ja san mislila da ne razgovaraš sa ćaćom otkad je onomad diga kužinu i kotlovnicu u zrak.

- Ćeri neobrazovana a živiš u elektronsko doba! Prosvjedi su!!! Ćaća je nabavija balote, petarde i jedan stari vatromet, možda još vridi. Ja nosin blokete, čelični ekstendibl super stik i bejzbol palicu. Idu ti i braco i seka, oni nose samo transparente, al od njih ne možeš više ni očekivat! Od tebe očekujen puno više, očekujen da povedeš dicu.

- Neće moja dica nikome besplatno radit nered. To san susudima oduvik naplaćivala.

- A meni ih moš dovodit na ručak, a?

***

U pozadini je svirala muzika Enrica Moriconea iz filma: "Jaco štraco!"
Splitska Riva obasjana zlatom zamirisala je na barut.
Žamor prosvjednika je utihno.
Više od tri i po prosvjednika se razmaknulo da ih propusti. Moje roditelje.

Ćaća se nezainteresirano igrao balotom u lijevoj ruci a onda je na redarstvenika pljunuo ižvakani crni duhan.
Majka je umotana u dekicu sa palicom na leđima stajala čvrsto u mjestu i zmijski stisnutih očiju skenirala ekipu.
Onda je jednim munjevitim potezom potegla po korumpiranoj čunci usaljenog novinara koji piše o ustašama i partizanima umjesto o nama, tj. o gladnima i smrdljivima.
To je bio znak mojoj djeci ukrašenoj ratničkim bojama plemena Sioux da urlajući ratne pokliće polete sa tomahawcima na policajce.

Sestra, iako se našminkala i opeglala kosu odlučila se sakrit i da se neće isticat ako ne dođe nešto mlađih i ljepših, normalnijih prosvjednika. Brat je očekiva vidit Severinu ili barem Jelenu Rozgu. Sakrili su i tranparent: "I mi bi tili ležat i primat bar socijalnu pomoć ako već ne možemo braniteljsku mirovinu"
I meni je bilo neugodno da se istaknem među takvima ka šta mi je familija pa sam se i ja sakrila.

Zatim sam prebacila program nadajući se da će na drugom programu bit uvjerljivije, modernije akcije.

***
Evo update: Recepti Don Ivana Grubišića, svakako pročitati.
Uglavnom, Grubišić opominje kako nasilje može eskalirati ali daje jasne točke što vlast treba učiniti da nasilje ne eskalira. Baš je zanimljivo za vidjet tko će prvi popustiti.

Što mislite o ovome postu?
http://denisavdagic.blog.hr/2011/02/1628994539/prosvjedi-u-hrvatskoj-nasilje.html

Da se poslužim narodnim poslovicama;
Nema kruva bez motike!
Bez spremnosti na pendrek, nema ni demokracije!

U osnovnoj školi obično učimo sina da izbjegava nasilje pod parolom; Nasilje nije način rješavanja problema. Ali da bi sin na duže staze uistinu izbjegao nasilje bar jednom se treba pošteno potuć makar unaprijed znao da će primit batine. To se uči u praksi.

Mi smo se ranih devedesetih trebali duhovno osvještavat, a kad problem naraste velik treba i mnogo veća sila da ga riješi. Mislim, iako se nadam u suprotno, da smo mi ipak kukavice (u svakom pogledu) za to. Jednima je neugodno, drugima je lijeno, treće je strah, četvrti u ništa ne vjeruju...
U ST primjerice jedan pijančina jednostavno je rastrao nekih stotinjak prosvjednika jer im je bilo neugodno stajat pokraj njega.

Kamo sreće da mi imamo muda za malo se pošaketat i napravit ulične nerede ko Francuzi.
Koja je svrha prosvjeda ako se nema jasan cilj a to je rušenje vlade i pripadajućih joj prirepina i nadat se da je time uglavnom zaustavljena krađa i korupcija. Molbe vladi u fino ne pale isto kao što i ne pali kad sirota djeva moli silovatelja: ¨Pliz, nemojte me pliz više jebati!"

U feudalnom društvu kakvo je Hrvatska makar se nazivalo demokracijom vlast se bira na više duhovnih i naučno fantastičnih dimenzija (od mrtvih baba, lažnih bratnitelja, duhovnih pastira preko zanzibara, australije do ostavke premijera). Ako su to izbori onda ovo nije stvarnost nego se mi nalazimo u nekoj fantastičoj satiri.

<< Arhiva >>